Izbor vlastitog životnog puta i način njegovog organiziranja,

preduvjeti su mogućeg životnog uspjeha,

bez obzira na shvaćanje

i osobno značenje tog uspjeha !



VAŽNE ZNAČAJKE USPJEHA

Kad se noći raspuknu
i brazdom krenu sjećanja teći,
kad morama snovi ustuknu
ja ti imam toliko reći.

U moje sjene tada kroče
sve rijeke, mostovi, lipe.
Moji se obrazi suzama moče
ko kišne kapi mi sipe.

Duga se ljeta, godine vuku
sa svakom bol je jača, duža
dok negdje u magli pružah ruku,
tvoje nema da utjehu pruža.

Dva dijela duše moje
rastu i kreću putem svojim
tek često u trenu lice tvoje
odagna osamu danima mojim.

Što godine mogu duši?
Zaborav ne dolazi ni časa.
Sva ljubav, san se ruši,
od bježanja ja ne vidjeh spasa.

I tiho ja sklapam umorne oči
snovima želim sjećanja skriti,
al' nikada neću moći
sretna ko s tobom ja s njim biti!



Evo jedna moja stara pisma!

MAJKA

U kamenjaru doma trosnog
jedna MAJKA napustena
pogrbljena od starosti
od nikoga pozelejna

Nadala se Bozjem cudu
da ce i k njoj sreca doci
i molila u tisini dugih dana
mracnih noci

godine su prolazile
sve ko jedna kraj starice
samo suze ljubise joj
izborano drago lice

u sjecanje dozivala
uspomene davne neke
kad je sretna milovala
sinciceve ruke meke

zamisljala prvi korak
dozivala ime sinu
koji ode u nepovrat
trazit srecu u tudjinu

Ako ikad TI da vidis
daj reci mu neka shvati
PROKLETA JE STRANA GRUDA
na ognjiste nek se vrati

Nigdje nema prave srece
samo tamo GDJE JE MATI

Beskrajno sretnu mladost
u svome sjecanju nosim ja,
glas jednog tuznog srca
nek' do vas donese pjesma ta.

Ja slijedim svoju zvijezdu
na putu mom njen me prati sjaj.
Ja slijedim svoju zvijezdu,
a ona vodi u rodni kraj.

Reci, kuda pruzas ruke,
znas li kako dalek tvoj je put?

Znam, ali cujem dobro poznate zvuke,
tu je moj dom, moja soba i moj omiljeni kut.
Ponekad placem, brojim dane i sate,
jer oni koji vole kao ja putuju
ali se jednom ipak vrate,
jer nista na svijetu ih ne moze sprijeciti u tome
nista, nista pa cak ni smrt.

Ja slijedim svoju zvijezdu
na putu mom njen me prati sjaj.
Ja slijedim svoju zvijezdu,
a ona vodi u rodni kraj.

Ti si želja moga sna, tvoja ljubav opija
Svijeća gori u meni, što upalila si ti
Vjeruj meni, kad ti kažem
Da si samo za mene


Sve što imam u duši
I srcu ti dam
Jer za me si ti suđena
Neka iskreno pjevaju
Anđeli sad
Jer za uvijek ćeš bit jedina


Mislim samo na tebe, i na riječi ljubavne
Poznaš mi u učiu(?) da si meni najdraža
Vjeruj meni kad ti kažem
Da si samo za mene

Kad te sretnu, teške tuge
Znaj da uvijek bit ću tu
Kad me lome, nek me slome
Tebe nek ne diraju

I za život kraj tebe, sad spreman sam ja
Nek nas radost nosi u raj
Ako trebam ću dat zadnju kap ljubavi
Samo nikad ne zaboravi...

Voze se cura i decko na motoru.
Cura:"Nemoj tako brzo,smanji!!!!!"
Decko:"Ne bas je ludo..."
Cura:"Ne, nije...molim te uspori"
Decko:"Reci da me volis!"
Cura:"Znas da te volim!"
Decko:"Zagrli me"
(cura ga zagrli)
Decko:"Molim te uzmi moju kacigu sa glave, meni je tijesna i stavi je sebi na glavu!!!"
Sljedece jutro u novinama: Motor imao nesrecu, jer su kocnice popustile, dvije osobe su bile na motoru-jedna je prezivjela,a druga poginula.
ISTINA JE: Da je decko ustanovio na pola puta da su...kocnice popustile,a to nije htio reci svojoj curi...Zelio je posljednji put cuti njene rijeci- VOLIM TE!Zelio je posljednji put osjetiti njen- ZAGRLJAJ! Zatim ju je zamolio da stavi njegovu kacigu na svoju glavu, jer je zelio da ona prezivi iako je to znacilo da ce on poginuti!

Ozdravi mi
Brate moj
Za Hrvatsku
Vodio si boj
Svoj si zivot
Spremno moga dati
I da zive
Slobodni Hrvati
Sad bolujes
I pokoju
Suzu lijes
A ja hocu
Da se veselis
I smijes
Ovo stavljam
Ovdje svima
Da se mole
Zate, moj
Hrvatski "BRATE"
Molite se Bogu
Za svoga junaka
To je moja
Zelja jaka.
A.L
9.8.2008

Ljubavi...
Tebi govorim...
Sto mi nocima ne das mira...
Bez tebe ne mogu ni zaspati...
Ljubavi...
Tebi se obracam ovom pjesmom...
Jer te volim i osjecam kraj sebe...
Uzdisem samo za tebe..
Za nas...
Jer si mi sve...
Ljubavi...
Da samo znas koliko mi znacis..
U srcu sam zapisala tvoje ime...
Da ga vjetra ne moze odpuhnuti...
Ni sunce otopiti...
A ni more potopiti...
Ljubavi...
Da si barem tu...
Da me svake veceri grlis...
Da se osjecam zastitnicki u tvom zagrljaju...
Da znam da me volis...
Onoliko koliko tebe volim ja...
Ljubavi...
Potreban si mi...
Potreban da bih mogla disati...
Ljubavi... potreban si mi ti...
Potreban...da bih mogla sretna biti...
Da bih mogla zivjeti...


Pjesma s posvetom za moju ljubav

Jedan covjek meni mio,
Puno se je razbolio.
Pozdrave mu saljem sada,
Iz tudjega 'vele grada'.
Hrabar sada mora biti,
Ja za njega cu moliti!
Mlad on treba ozdraviti,
Puno svega proziviti.
Uz Gospu i Dragog Boga,
Mi smo uvjek svoj za svoga!
Sve Svece i Svetog Ante,
Zagovaram zdravlje zate!
Dajem njima povjerenje,
Odbili jos nisu mene!
Pokazimo doktorima,
Moc nad njima sam Bog ima.
Skruseno se samo moli,
Jer Bog dragi sve nas voli!

Pozdrav od Zlate

Ono svjetlo u tami, onaj tracak nade...


Sto je moje srce ispunio toplinom,
To bio si ti.

Onaj zar na usnama,
ona strast na kozi
sto je moje tijelo uvijek
iznova ispunjavala
toplinom i mekocom
dodira tvojih prstiju,
to bio si ti.

A sad kad je toplinu u mom
srcu zamijenila tuga i kad vise nema
svjetla u tami, ostala sam sama.
Sama u samoci mislim na tebe i na tvoje poljupce
I na snove i... i na ljubav.
Ljubav. To je ono sto ti nikada nisi
osjecao prema meni.

I sada kad lutam sa svojim mislima bez cilja
jedino sto znam je da je svaki moj uzdah,
svaka moja misao, svaki moj san bio samo
... TI

Zvonko Busic Taik!!
Pravi HEROJ bio 32
duge godine u Tamnici
odsluzio.

Za svoj narod ko
Lav se borio,
nikad nije srcem
niti duhom on
klonio.

Mnogi Hrvati potpora
mu bise, al njegova
Julienne po naj vise.

Ponosna je na njeg
bila, njena ljubav
za TAIKA nikad
nije ugasnila.

Neumorno godinama
ona je radila da bi
svoju ljubav iz
zatvora izbavila.

Njena ljubav velika
je bila svoju rodnu
Ameriku Hrvatskom
je Grudom zamjenila.

Zvonkinu je MAJKU
MAJKOM zvala, pokraj
nje je bila kad je
IZDISALA.

Zvonko njenu ljubav
zaboravit nece,
Boze dragi daj
ti njima sada
PUNO SRECE.

Napisala A.L 25/07/08

Svaki zlocin... ma tko ga pocinio.. normalni ljudi osudjuju. Pa tako i ja.

Ovaj prosli rat za Hrvate bio je obrambeni.
A za samostalne incidente ratnog zlocina nemoze se osudjivati citav narod a niti glavni zapovjednik!

Jer ako cemo tako, Englezi bi vec sada trebali pred sud... za stradavanja nevinih civila u Iraku od ruke engleskih vojnika. Ima o tim slucajevima dobrih i vjerodostojnioh dokaza.
Tako isto postoje ocevidi o Americkim ali i Australskim ratnim zlocinima... gdje su nevini civili pogubljivani.

Hrvati nisu izvrsavali agresiju na susjede... niti ijednom od potpisivanja sporazuma o tomu s Vatikanom (papa Agaton) jos u davnom sedmom stoljecu.(Koliko mi je poznato, ovaj dokumenat je jos sacuvan u Vatikanu.)

Samo da se nezaboravi... englezi su za vrijeme WWII bezbroj nevinih civila dali smaknuti... direktno ili indirektno... na mnogim podrucjima gdje su imali kontrolu.

Radi primjera, evo samo jednog slucaja:
(Prica tada umirovljeni eng. vojnik H. Calthorpe)
"Sluzio sam u Palestini '41 i '42.
Mrzili smo one smrdljive Arape.. nismo ih mogli podnjeti! A bilo ih je bezbroj izbjeglih.
A mi smo ih morali tako iz dana u dan procesuirati. Pa nikad njihovom broju kraja. A naj mrze bi nam bilo ono po podne kada se primice 4.00hr... a tih smrdljivaca jos brdo pred nama ceka. Nama je samo bila piva u mislima.. kako ublaziti nasa suha grla. Mi englezi smo jako pragmaticni.. mi znamo ukloniti svaku prepreku
... i tako 50-tak odvedemo tamo... a 50-tak onamo.. i samo se zacuje ra-ta-ta-tat.. i tako red na brzinu skroz smanjimo! Zatim idemo na pivu radosni! A smrdljivce pjesak do jutra jednostavno pojede! I nikom nista!"

Taj H. Calthorpe mi je ispricao mnogo vise slicnih jezivih slucajeva. Ali ne sve dok nije obolio od raka na debelo crijevo kada mu je preostalo svega tri mjeseca zivota. Priznao je da su englezi najveci racisti na svijetu. U kasnijim godinama zivota zalio je zbog tih nevinih izbjeglih Arapa... koje je i sam strijeljao. Mnoge noci nije mogao zatvoriti oci.
Rekao je da su tako odgajani u Britanskim vojnim skolama... gdje su uvjeravani u svoju superiornost te da im nitko nisa na svijetu nemoze.

A o Bleiburgu da se i negovori!

Jos smo tu. Jos nas ima.

Samo su slozni jaki.
Samo su jaki slobodni.

Bog I Hrvati!

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole, vidio sam jednog dečka iz mog razreda kako ide kući.
Zvao se Kyle. Izgledalo je, da nosi kući sve knjige.

Pomislio sam: "Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak?
Ovaj zaista mora biti štreber."

Sam sam imao lijepo isplaniran vikend
(tulumi i nogometna utakmica
s prijateljima sutra popodne),
zato sam samo slegnuo ramenima
i produžio dalje.

Hodajući, vidio sam da prema onom dečku
ide grupa djece. Potrčali su k njemu,
srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u blato. Njegove naočale su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju desetak stopa od njega.
Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.

U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći tražio svoje naočale, ugledao sam suzu u njegovim očima. dodajući mu naočale, rekao sam: "oni dječaci su budale. Zaista bi već morali odrasti."
Pogledao me i rekao: "Hej, hvala!"
na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih koji izražavaju iskrenu zahvalnost. pomogao sam mu pokupiti knjige i upitao ga gdje živi.
Pokazalo se da živi blizu mene,
pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao.
Rekao je, da je prije išao u privatne škole.

Prije se ne bih nikada družio s nekim,
tko je pohađao privatnu školu. Cijeli put do kuće.
išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga.
Pokazalo se da je zanimljiv dečko.
Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima igrati nogomet. Rekao je da želi.
Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje upoznavao Kyle-a, sve više mi se sviđao. Moji prijatelji bili su istog mišljenja.

Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio Kyle s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio sam ga i rekao: "Ti ćeš zaista nabildati mišiće s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!"
Samo se nasmijao i dao mi
polovicu knjiga.

Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja
postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo razmišljati o faksu.
Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke.
Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće biti problem.
on je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u poslovne vode uz pomoć nogometne stipendije.

Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Cijelo vrijeme zezao sam ga da je štreber. Morao je pripremiti govor za maturu.
Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i govoriti. Na dan mature vidio sam Kyle-a. Izgledao je fenomenalno. On je bio jedan od onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama.
Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale, tako da sam ponekad bio ljubomoran.
Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog govora.
Zato sam ga lupio po leđima i rekao:
"Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!"
Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda i nasmijao se. "Hvala", rekao je.

Nakašljao se i počeo govor. "Matura je vrijeme da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali tijekom ovih teških godina. Svojim roditeljima, učiteljima, braći, sestrama, možda treneru ... ali najviše svojim prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati.

Ispričat ću vam priču."

Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on pričao priču o danu našeg prvog susreta., Preko vikenda se namjeravao ubiti. Govorio je otome, kako si je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi morala doći i nositi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi mali smješak. "Hvala bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj spasio me od smrti."

Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni dečko pričao o svom najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca kako me gledaju i smješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom.
Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.
Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela.
Jednom malom gestom možeš nekome
promijeniti život. Na bolje ili na gore.
Bog nas "daje" u naše živote, da na
neki način utjećemo jedni na druge.
Tražite Boga u drugima.

fra Marijo Knezović: "Severina je spodoba i javna bludnica!"

Kad čovjek vidi što se dogodilo na Hrvatskome radijskome festivalu može samo uskliknuti: Idi vraže di te traže! Naime, već po odavno razgolićene intime i srušenih svih moralnih kriterija, Severina je još jedanput izrugala ponajprije sebe i a onda sve nas i Božje svetinje.

Dokle sotonska mašta u svome pohodu ide vidjelo se na sceni kada ta pjevačica, ili drugim riječima javna bludnica, odijeva majicu s likom Gospe – Srca Marijina. I to se baš dogodilo na blagdan Srca Isusova i Marijina.

Tako je ta, filmska autorica vlastitoga bluda, obeščastila svetinju želeći još jednom sebe staviti u središte pozornosti. A o krunici oko vrata i lažnom vjenčanju da i ne pišemo. Ludosti i zlim nakanama nigdje kraja!

Stravično je što javnost, barem ne sva, ne osuđuje takav sotonski scenarij. Čudi da se sada ne javljaju iz Helsinškoga odbora, iz Baba i ostalih «dušobrižnika» zaštite ljudski prava. Sjetimo se kako se cijeli svijet digao na noge kad je Muhamed stavljen u karikaturu. A mi? Mi kako da nemamo volje ni snage reagirati.




Doduše, ima mnogih koji su tu spodobu izviždali na sceni i tako pokazali da je ipak Gospa Kraljica Hrvata a ne nekakva razgolićena zavodnica. Možda se pitate što učiniti?

U svakom slučaju brojne udruge bi trebale reagirati, njezine koncerte s uvredljivom ikonografijom zabraniti, a svatko osobno tko drži do sebe i svoje vjere njezine pjesme bojkotirati. Čuvajmo ponos i ne bacajmo bisere pred "svinje" ma kako te svinje izgledale atraktivno i zavodnički.

Ne zaboravimo da je zlo uvijek lijepo umotano i u zamamljivom pakiranju! A Sevi možemo samo poručiti: Sram te bilo i pročitaj Lk 7, 37-50.

(Frama)

Jednom je jedna žena zalijevala svoj vrt, kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom. Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla:
" Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite što god. "
Starci su je upitali:
" Je li Vaš muž doma? "" Ne ", odgovorila je, nije."
" Onda moramo otići, " rekli su.
Navečer kada joj se muž vratio doma, žena mu ispriča što se dogodilo.
" Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra ", rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru.
" Na žalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv." Rekli su joj starci.
" Zašto ne ?" Upitala je iznenađena žena.
Jedan od staraca pokaza na jednog i reče: " Njegovo ime je Bogastvo."
Potom pokaza na drugoga i reče: " Ovomu je ime Uspjeh." " Meni je ime Ljubav."
" Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra."
Žena se vratila u kuću i sve ispripovijedala mužu.
Muž presretan reče: " Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"
Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom: " Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?"
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
" Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju !"
Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi:
" Pođi van i zamoli Ljubav neka bude naš gost. "
Žena je pošla van i upitala:
" Tko je od vas Ljubav ? Molim neka dođe i bude naš dragi gost."
Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću.
Druga 2 starca su krenula za njom. Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav ?
Starci su u jedan glas odgovorili:
"Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga 2 bi bili otišli. No, ti si pozvala Ljubav i kamo god Ona ide, nas 2 je slijedimo !"
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.